Популарни постови

петак, 11. јун 2010.

POLEMIKA

Usklađivanje Statuta Ulusa sa Zakonom o kulturi

(prilog raspravi sa stanovišta decentralizacije kulture)

Rad Ulusa kao umetničkog udruženja treba istinski da pokriva sve delove Srbije u kojima likovni umetnici žive i rade, kao ravnopravni članovi, što sada nije slučaj. To bi stvorilo pozitivnu klimu u tim sredinama i drugačiji tretman njihovih likovnih manifestacija i programa kulture, pre svega ravnomerniju preraspodelu finansijskih sredstava koja dodeljuje Ministarstvo kulture iz budžeta Republike Srbije. Jedino na taj način može se stvarati prostor za stvarnu decentralizaciju u kulturi. Treba imati u vidu da su naše manje sredine (gradovi) , čak i regioni, u vremenu tranzicije toliko osiromašili da je davanje prava lokalnim samoupravama da samostalno odlučuju o pitanjima kulture često samo lepa ideja bez materijalne osnove .

Decentralizacija kulture, predviđena novim Zakonom o kulturi jeste, nema sumnje, opšti interes našeg društva, ali ona ima svoju cenu. O tome se, izgleda ,nije mnogo razmišljalo. Koliko procenata se u budžetu republike Srbije izdvaja za kulturu, i koliko se sredstava u njemu namenjuje upravo za decentralizaciju u kulturi? Bez obzira na sve, valjalo bi da se sredstva namenjena decentralizaciji kulture opredele kao posebna stavka, odnosno da o kritirejima njihove raspodele i potrošnje odlučuje Ministarstvo kulture republike Srbije, zajedno sa lokalnim zajednicama u kojima se nalaze ljudi koji neposredno vode kulturnu politiku tih zajednica ( umetnici i tzv. kulturni radnici). Korisnici ovih sredstava, pojedinci i nosioci projekata, treba da ostvaruju opšti interes u kulturi utvrđen u članu 2. Zakona o delatnosti od opšteg interesa u oblasti kulture republike Srbije, što znači da su u obavezi da Ministarstvu kulture Srbije podnose izveštaj o namenskom korišćenju dodeljenih materijalnih sredstava. Sredstva za ostvarivanje potrebnih kulturnih programa u ekonomski nerazvijenim lokalnim zajednicama praktično ne mogu da se obezbede u budžetu većine manjih gradova-opština u Srbiji. Dok se ekonomske prilike u zemlji ne poprave, te sredine I u oblasti kulture moraju obezbediti veću podršku iz budžeta republike Srbije.

Zbog potreba decentarilizacije kulture, potrebno je da se i Ulus decentralizuje.Poznato je da ULUS ima svoje podružnice (ili, po raznim osnovama, udružene svoje članove), koji čine kulturna jezgro sredina u kojima žive. Neke od njih imaju status pravnog lica u svojim gradovima, ali ne i u unutar Ulusa. Bilo bi delotvornije kad bi ta svojevrsna regionalna udruženja stekla status pravnog lica i unutar Ulusa, a zajedno sa njim bili upisani kod Agencije za privredne registre . Po raznim osnovama, već su napravjene takve grupe , čiji je statut u osnovi statut Ulusa. Po gradovima-opštinama Srbije neke grupacije likovnih umetnika, inače većinom naši članovi, organizovale su se sa statusom pravnog lica, imaju svoj osnivački akt prilagodjen Ulusovom; imaju lično ime ,naziv osnivača, pribivalište, a sve radi ciljeva zbog kojih su osnovani... Ali u samom Ulusu nisu registrovani kao njegovi delovi. U organima i telima Ulusa izabrani su likovni umetnici pretežno iz Beograda, pa se stoga može i o Ulusu govoriti kao lokalnom, tj. Beogradskom udruženju.

Pravno ukjučivanje grupacija umetnika iz drugih lokalnih sredina bi značajno obogatilo rad Ulusa, a omogućilo bi i ravnopravan tretman svih njegovih članova u kreiranju i sprovođenju kulturne politike u oblasti likovnih umetnosti.

Jagoda Živadinović, slikar

Beograd, 07. 06. 2010.